Narodna ambasada Bjelorusije u Crnoj Gori

Dana 9 avgusta 2020 godine u Bjelorusiji bili su održani predsjednički izbori, čije rezultate nije priznao niti bjeloruski narod niti većina zemalja svijeta, uključujući EU, Sjedinjene Države, Kanadu i Ujedinjeno Kraljevstvo, Crna Gora i Srbija.

Kao odgovor na mirne demonstracije protiv falsifikacije, vlasti su počinile neviđeno nasilje: vodeni topovi, šok bombe i gumeni meci su bili upotrebljeni protiv demonstranata, više od 30.000 ljudi je zvjerski privedeno, dokazano je više od 1.400 slučajeva okrutnosti, mučenja, nasilja, najmanje 7 ljudi je umrlo. Vlasti odbijaju istragu slučajeva zlostavljanja – protiv policijskih službenika nije pokrenut ni jedan krivični postupak.

U stvari, nelegitimni predsjednik zajedno sa policijom, vojskom i sigurnosoma službom uzeli su za taoce bjeloruski narod. Organi za provođenje zakona i pravosuđa više ne funkcioniraju: ljudi se hapse, tuku, otimaju, prisilno deportuju, muče, kažnjavaju i otpuštaju; advokati ne smiju viđati pritvorenike, sudske rasprave vode se putem Skype-a, svjedoci tužilaštva skrivaju lica i predstavljaju se sa izmišljenim imenima. Novinari međunarodnih medija lišeni su akreditacije i deportovani iz zemlje, bjeloruski novinari su zadržani, web stranice demokratskih organizacija i mediji blokirani su u zemlji, internet iskljucuju po zahtevu vlade.

Masovni protesti, štrajkovi, akcije solidarnosti u Bjelorusiji se nastavljaju od 9 avgusta do danas. Akcija solidarnosti održavaju se širom svijeta, Bjelorusi u inostranstvu podržavaju zahtjeve demonstranata: zaustaviti nasilje, istražiti slučajeve nasilja i mučenja, pustiti političke zatvorenike, održati nove izbore pod nadzorom OEBS-a.

Zašto izbori nisu bili fer niti pošteni?

Izbore su odrazani sa ozbiljnima kršenjima Izbornog zakona Republike Bjelorusije i međunarodnih normi u svim fazama:

• glavnim konkurentima postojeće vlade odbijena je registracija kao predsjednički kandidati, uhapšeni su i prisiljeni napustiti zemlju (Babaryka i Tikhanovsky još uvijek su u zatvoru zbog izmišljenih optužbi);

• nezavisnim članovima nije bilo dozvoljeno da se pridruže izbornim komisijama (od više od 6.000 podnosilaca zahtjeva, samo je 7 bilo uključeno u komisije);

• nezavisnim posmatračima nije bio dozvoljen ulazak na biračka mjesta i oni bili su prisiljeni da posmatraju izbore vani;

• OSCE nije bila na vrjeme pozvana bjeloruskom strankom da bi posmatrala izbore;

• podaci o izlaznosti tokom prijevremenog glasanja bili su falsifikovani (oko 40 posto prema službenim podacima nasuprot 12 posto prema neovisnim opservacijama);

• tokom prebrojavanja glasova dogodili su se brojne faljsifikacije, a konačni protokoli često su sadržavali brojke koje je tražila izvršna vlast. Kršenja su zabilježena na preko 30 posto svih biračkih mjesta;

• podaci objavljenih protokola (oko 60 posto za Lukašenka) razlikuju se od rezultata koje je objavila CIK (80,3 posto);

• protokoli nisu objavljeni na mnogim biračkim mjestima, a glasački listići uništeni su prvih dana nakon izbora..

Prema neovisnim istraživanjima javnog mnijenja i informacijama koje su promatrači prikupili na biračkim mjestima i alternativnim platformama za brojanje, kao i prema protokolima “poštenih” biračkih mjesta, Aleksandar Lukašenko dobio je ne više od 20 posto glasova, dok je za Svetlanu Tihanovskuju glasalo 56 do 95 posto birača.

Detaljan izvještaj o falsifikatima pripremile su nezavisne platforme “Voice”, “Zubr” i “Honest People” I koji su došli do sljedećih zaključaka:

Na osnovu službenih protokola i fotografija primljenih i obrađenih glasačkih listića može se konstatovati da:

1) izbori su nevažeći jer je na svakom trećem biračkom mjestu otkrivena prevara;

2) rezultati koje je objavila CIK značajno se razlikuju od službenih podataka protokola;

3) Aleksandar Lukašenko ne može se smatrati legitimnim predsjednikom Bjelorusije;

4) veliki broj glasova za Svetlanu Tihanovsku je bio ukraden članami predizborne komisije.

Detaljan izvještaj na engleskom: https://belarus2020.org/